Džabe ti ravan trbuh, ako je glava prazna.

Da, lijepo bi bilo biti zauvijek mlad, zategnute kože, zdravog pouzdanog tijela, ali vrijeme ide.
I, znate što – to je savršeno ok.

Drage majke Zmajke, evo nas pred još jednom sezonom izazova i brojnih multitaskinga… Novi start je pred vratima i samo čeka da nas obgrli svom snagom i silinom, pa se nadam da ste napunile baterije i da ste spremne za trku, trku u kojoj prvog mjesta nema, pobjednik je svaka koja izdrži do kraja s osmijehom na licu 🙂 No prije svega toga… vratit ću se kratko koji tjedan unatrag i ispričati vam jednu ljetnu priču.

Vruće je. Ljetna sparina uvukla se u svaku poru svakog tijela i ostavila prostora samo još za disanje. Napitci su u ruci, u hladu mirisnog bora, a neumorno cvrčanje ljetnih stanovnika krošanja samo pojačava doživljaj. Pravo ljeto. Usprkos snažnoj vrućini, ljudi uživaju i opušteni su. Ljeto je, fino se papa, fino se pije, na odmoru su, glave su barem prividno bezbrižne, brčkaju se se s obiteljima u plićaku i sve je nekako milo od sporosti.

Odjednom, divotu prekida glasan srk kroz slamku i razgovor dviju djevojaka:
”Majke ti, što ne sakrije malo tu škembu?!” kaže prva, komentirajući mladu mamu iz plićaka. ”A baš, kaj se malo ne pripazi…” dodaje brižno druga i nastavlja: ”Ja, kad bum imala klince, rađe ću bit gladna neg’ da tak izgledam.”

O, pile moje… Narast će cure, polako. Ali bocnulo me, jer puno nas danas i odraslih tako površno reagira. Ok je da pile još ne zna da, kada i ako jednom i dobije te klince, da će joj škemba zadnja biti na pameti. Što zbog nedostatka vremena, što zbog glave pune stvarnih briga, što zbog toga da kad shvati pravu snagu svog tijela – shvatit će da su te škembice i strijice tu – kao činovi poslije velike bitke, priznanja na karti života. Shvatiš da je to tvoje tijelo, da si taj – TI, puno više od onoga što se na van vidi.

I ja sam kao petnaestogodišnjakinja mislila da žena iz kvarta trati život kad sam ju vidjela da petkom navečer usisava kuću, ali danas znam da si je tako vjerojatno oslobodila subotu… Sve ovisi s koje strane gledaš, ali nekako kao da često na to zaboravimo, ponekad tako površni i isprazni, vidimo samo vanjsko. A od silnog nametanja savršenstva sa svih strana i na svim poljima – vrlo je lako i povjerovati da ste loši, nesavršeni, nedostojni…

Pa ima tako majki i žena koje povjeruju i u takve ispraznosti i namještene fotografije s naslovnica i pokrivaju svoja krkha bića slojevima pokrivala raznih vrsta i usred najvećih vrućina… da ih ne vide prazne glave, kao da su neko uzvišeno mjerilo postojanja. Pokrivaju kuće u kojima su rasla njihova djeca, sakrivaju hramove života i najveće radosti umjesto da ih s ponosom nose po svijetu. Ma, budite ponosne i radosne!
Previše sam prekrasnih žena vidjela ovo ljeto koje su s nekom nelagodom i gotovo sramom ulazile u more, izloženih tijela, bojeći se osuđujućih pogleda… A mnoge bi, u svojim tišinama, dale sve upravo za tu škembu… Nemojmo misliti da sve znamo, jer smo vidjeli. Puno više treba čuti.

Da, lijepo bi bilo biti zauvijek mlad, zategnute kože, zdravog pouzdanog tijela, ali vrijeme ide. I, znate što – to je savršeno ok. A ako baš želite, postoje danas metode i načini za razna zatezanja i popunjavanja, i na jedno vrijeme zategnut ćete tijelo i zgodno je to, ali glavu je teško na taj način popuniti, a kad je glava prazna, džabe ti ravan trbuh.
Da, stari se. Ali to znači da ste živjeli. Starost je bonus koji ne dobiju svi.
Pa, pile moje, slobodno jedi i vježbaj, i ja ću, ali zbog zdravlja prije svega. Ali ne zaboravi tu i tamo i na koju knjigu. Voli te Zmajka.

Pročitajte više na: https://blog.vecernji.hr/zmajka/dzabe-ti-ravan-trbuh-ako-je-glava-prazna-10398 – blog.vecernji.hr