O umjetnosti, osjećajima i tajnama zanata… ili ”male tajne velikih majstora kuhinje”… 

Kad te je zadnji put nešto zalijepilo za ekran…?
Onako, baš da pogledaš do kraja..?


Od nepregledne hrpe click baitova, došli smo do toga da pre-scrollamo i nešto što možda inače i ne bi, jer sve izgleda kao još jedna navlakuša.
Pa je tako u svijetu marketinga i reklama postala prava umjetnost pronaći način oglašavanja koji će gledatelja/slušatelja – potencijalnog kupca zainteresirati za proizvod.

Meni se to, iako reklame radim svakodnevno i sama pribjegavam raznim trikovima industrije, neki dan dogodilo s reklamom za svjetski poznati lanac brze hrane.

I… svaka im čast.

Prvi je catch bio u tome što za početak to uopće nije izgledalo kao reklama. 1:0 u gostima, odmah u prvoj minuti.
Polako vas uvuku u priču, u kojoj ste se vjerojatno i sami našli bezbroj puta dok ste na njihovoj blagajni bezazleno naručivali svoj obrok.
To tamo si mogao biti i Ti. Priča je o Tebi i obraća se upravo Tebi.  Catch br. 2 – postaje osobno.
Catch br. 3 – likovi u priči su prosječni svakodnevni ljudi koje sretneš na cesti, u trgovini… Normalna ekipa, koja ti ne nameće kompleks samom svojom fotošopiranom pojavom.
Dakle opet jedan svakodnevni Ti i ja.
Kako priča polako odmiče i napetost scenarija smišljeno doseže svoj vrhunac – glavni lik u reklami postaje sretan…
Ta-daaa : Catch svih catcheva… na scenu stupaju EMOCIJE.
Njemu je tamo lijepo. I osjeća se važno. O njemu se brinu. To voli. To i ti voliš. I svatko od nas.
Sretan je dok uzima njihov proizvod u svoje ruke. Smije se.
Svi su sretni. Svi se smiju. Ti si sretan i ti se smiješ dok to gledaš. Emocije.

Ako i ne konzumiraš to, ako i ne odlaziš tamo… nije bitno. Oni su upravo kod tebe stvorili emociju koju želiš kozumirati – kod tebe su stvorili super osjećaj.
A to je, stari moj, ono što se danas broji. Ono što nam svima u klinču svakodnevice često nedostaje. I ono – po što ćemo krenuti. Otići. Pa makar i tamo.

Ako i nisi njihov pretplatnik, nakon ovog osjećaja ti bome više nisu ni mrski.
Vidiš da se trude, brinu, oni su tu za tebe i vole.
Vole te vraga! Ajde… ali vraški se trude i mijenjaju svoj imidž od pukog lanca brze hrane, u mjesto gdje se događaju super stvari.
To je mjesto gdje je svakodnevni čovjek sretan. I ti želiš biti taj čovjek. Pa ćeš tamo usput nešto i prigristi. Što ima veze, jel’ da.
Prigristi, gricnuti, zagristi u njihov proizvod.
Upravo ono što su od početka i htjeli.