
Koliko se volimo, a koliko se trebamo?
- On December 4, 2018
Ima one neke prašine po stanu koju uopće ne vidite dok se malo bolje ne zagledate… A onda ima i onih dana kad je ta prašina jedino što vidite.
Da, možemo sami. Svi. Netko lakše, netko teže, ali uistinu možemo. Netko će samoću odabrati, nekome je nametnuta, a nekoga snađe… i onda se snalaziš.
No, u vrijeme kada možemo biti samostalni, financijski neovisni, poslovno uspješni, uz neprekinutu brigu o djeci i kućanstvu, opet biramo zajedništvo. Pa što to neke brakove tjera u propast, i koja je to formula onih uspješnih koji ustraju?
Ima one neke prašine po stanu koju uopće ne vidite dok se malo bolje ne zagledate… A onda ima i onih dana kad je ta prašina jedino što vidite. Slično je i u odnosima. Sve one naše i tuđe mane koje inače spretno previdimo i umotamo u razne kreativne mašne simpatične osobnosti, ponekad tako silno izlete na površinu da prekriju sve ono dobro.
Kao ljuti pjenasti val, zaglušujućom bukom i silinom u jednom naletu potope muljem sve što je do tada bilo na suhom i sigurnom. A muljavo ne voli nitko, bez obzira na to tko je prvi počeo ili tko je kriv. A netko će uvijek prvi početi, ili svađu ili pomirenje.
Mislite li da je našim majkama i očevima, djedovima i bakama bilo lakše? Jer su na neki način životno ovisili jedni o drugima i nikakva rastava nije bila opcija, ako ništa drugo zbog preživljavanja? Ostajali su i kad im se nije htjelo, trajali su i kad je bilo gusto.
”Stavi vode u usta.” kaže baba, znači – prešuti po koju. I kad opet pomisliš da su tada vremena bila drugačija, da je baba bila malo luda i neuka, na stol dođe iskustvo i kilometraža i opet vidiš da je baba bila u pravu, jer neke se stvari nikad ne mijenjaju. Jer nije svatko iskren kad je ljut i nije svatko ljut kad je iskren, neke stvari treba reći i treba čuti, a za neke, kaže baba: ”S razlogom imaš dva uha… na jedno unutra, a na drugo – van.” A danas biramo, danas smo slobodni otići i ostaviti sve, samo zato jer možemo?
Svi danas nešto zaslužujemo, vrijeme nam nudi samo brza instant rješenja i ni slučajno nemoj trpjeti ništa, jer – zašto uopće bi? Odeš i bok. Kakve bolesti, otkazi, obiteljske trzavice, loša biometeorološka prognoza… ma book, potpisali smo samo za sunčano i toplo!
Ali, ne odeš baš samo tako. Ljudi zaborave na sve one dječje rođendane koje će trebati proslaviti skupa, sve Božiće i pričesti na kojima će sjesti jedni kraj drugih, pa vjenčanja i rođenja…. ne odeš ti samo tako nikud, osim ako si baš slabić. A ako već nisi slabić, onda se možeš malo i boriti. Zasukati rukave za ono što si sam odabrao, pa da vidimo. Možda ne uspije, ali što ako uspije? Prije nego dignete ruke od svega, sjetite se zašto ste sve započeli i što ste sve obećali, pa sagledajte što ste od obećanog ispunili, a što propustili. Kao i na brodu, ako svatko bude veslao samo u svoju stranu, vrtit ćete se u krug. Jedino ako veslate zajedno možete naprijed. Jer, jedni iz drugih možemo izvući i ono najbolje i ono najgore.
Da, možemo danas sami, ali ne bismo li zato, ove ljubavi koje smo odabrali živjeti zajedno, trebali cijeniti još više jer biramo biti zajedno bez obzira na to što možemo i sami? Nisu li te ljubavi danas još vrjednije, bez obzira na to što ih se sve više rastaje? Što se čini da je gotovo svaka treća, a po statistikama i češće, gotova i bez ispaljenog metka, nekako kao da se ljudima više ne da ni razgovarati, a još manje boriti.
A za što ćete se boriti ako ne za ljubav?
Da, nekad nije lako skupa, ali boriš se za one dane kad će biti dobro, pa oni nekako i prevagnu, jednostavno se množe. Ti dobri parovi koji na van izgledaju tako lako i jednostavno, također imaju svoje bitke, samo ih razgovorom rješavaju među sobom, a ne statusima na mrežama. To se zove zrelost. A zrelost vas, za razliku od bezbrižne nezrelosti pune izbora, tjera na odluke. Na preispitivanja i prilagodbe. I ne, neće uvijek biti po vašem. Ali znate, nije u tome ni stvar. Jer zajedno se ne borite za sebe, nego za vas. Za vas dvoje, za vas troje, četvero ili više. A za to se isplati preispitati i prilagoditi baš sve.
Pročitajte više na: https://blog.vecernji.hr/zmajka/koliko-se-volimo-a-koliko-se-trebamo-10555 – blog.vecernji.hr