Podsjetnik za crne dane
- On May 5, 2018
Za dane kada nisam Zmajka, ma stara, za dane kada nisam ni blizu.
Za dane kada stvari ispadaju iz ruku, kad nema šanse da stignem sve što sam ujutro zacrtala, kad mail ode na krivu adresu, dijete u školu po kiši u platnenim tenisicama, za dane kada na pola puta shvatim da je mobitel ostalo doma na stolu, a juha završila pod stolom…
Za dane kada izgleda da ništa ne uspijeva i da sve što radiš – radiš krivo, za dane kada sve ide kako ne treba, kada posumnjaš da uopće možeš i pitaš se: ”Pa kako si do sad? I što ti je sad…?”
Kada dođe takav dan, Zmajko moja, evo par zgodnih savjeta za preživljavanje…
Kao prvo, nije ti ništa. Vjerojatno si već sutra ponovo u sedlu.
Ima i takvih dana i jednostavno ih prihvati.
Najvažniji zadatak je shvatiti na vrijeme da je to jedan od tih dana i na vrijeme upaliti ”safe mode”.
”Safe mode” kao prvo i osnovno uključuje pritiskanje tipke ”PAUZA” i to da sjedneš sama sa sobom uz kavu/čaj/ili nešto kratko, i dok nazdravljaš spoznaji da te čeka jedan uzbudljiv dan, izvuci podsjetnik za crne dane - popis svih onih koje si do sada uspješno odradila… vjeruj mi, funkcionira kao instant olakšanje, booster samopouzdanja i s manje grižnje savjesti moći ćeš samoj sebi dozvoliti da sve što možeš - pomakneš za sutra i da danas – samo preživiš.
Podsjetnik svake majke Zmajke mogao bi izgledati otprilike ovako…:
- -6:50: ”Maaamaaaa!!!!” ….vrtić, škola, posao, šef uh, klijent ajme, prometna gužva, nabavka, skupi djecu, ”Maaamaaaa!!!”, skuhaj, ”Mama, mama, mama!!”, usput upali sve perilice po stanu, zadaća, ”Mamaaaaa!”, trening, tuširanje, ”Mama, mama, a maamaa”… nesvijest u 21:30, ali preživjela. Check!
- preživjela dječji rođendan – check! Dupli check ako je preživio i namještaj!
- ostala u komadu nakon tri dana crijevne viroze koju je dijete donijelo iz vrtića – ovom ide zlatna medalja! Check!
- odgovorila na sva istodobno postavljena dječja pitanja – hell yeah, check!
- preživjela poduži roditeljski sastanak i sva vrlo važna podpitanja prisutnih dežurnih dušebrižnika – ma check, buraz!
- ”mama, on mi ne da da gledam crtić”, ”…ali mama sad je moja serija”, ”…ja sam to prva uzela!” , ”Ali ja sam to prva vidjela!” … Check! Check! Check!
- ostala pribrana nakon što si ugledala djetetovo lice nakon pada s penjalice – huh! Huge check!
- odvezla - dovezla - odvezla - dovezla - dovezla – odvezla s treninga na trening…majko mila, yes check, please!
- carb free, gluten free, fat free, još malo i brain free…. check!
- ….…
a, stara moja, ovo nije ni pola, ide taj popis u nedogled.
Pa jesmo li svjesni u o p ć e koliko zapravo napravimo svaki dan, a da to ide pod ”podrazumijeva se”?
Ne samo majke, ne samo očevi, bake, djedovi, zaposlenici, nezaposleni… SVI. Ali posebno majke, ZMajke.
Koliko stvari hendlamo i držimo pod kontrolom da bi nam životi išli baš kako smo zamislili.
Jesmo li svjesni da je normalno da jedan dan stvarno ne ide i da si jednostavno dozvolimo da je tako?
Da si dozvoliš, da si dozvolim i dozvolimo jedni drugima, jedan dan godišnjeg od svih i od svega...
Da napravimo samo malu pauzu, uzmemo mali predah. I kažemo – e, ovo će biti Dan za Mene. I tu stavimo Check!
Mala je cijena, taj jedan dan, ma često samo koji sat, kada znaš da poslije njega opet sve funkcionira.
Hajde sad, kava čeka.
