Sretan vam Zmajčin dan!

Koliko ste puta zamjerili vlastitoj majci?
Na krivom ručku, krivoj majici, krivim hlačama, krivom odgoju ili slično….
Koliko ste joj puta zakolutali očima jer ona nema pojma? Koliko je puta baš ona bila najdosadnija i najgori neprijatelj? Koliko ste joj puta izgovorili stvari zbog kojih vam je kasnije bilo žao?

Ok… možete li sad pokušati pretpostaviti koliko je puta vaša mama to skužila? Koliko puta vidjela i čula… i prešutjela.
Odlučila ne vidjeti i ne čuti.
Ne zato jer je glupa ili joj se nije dalo reagirati, ne zato jer je imala pametnijeg posla, niti zato jer je mislila da nije bitno. Nego zato jer je Mama. Jer mama vidi i ispod zakolutanih očiju i čuje ono ispod ružnih riječi. Zato jer je Mama.

Jer mama zna i prije nego otvoriš usta što ćeš reći.
Jer mama vidi i prije nego kreneš, da je put težak i možda skroz krivi. Jer te mama, koliko god te pušta, uvijek više od toga želi zaštititi i pripremiti na sve što dolazi.
Jer je Mama.
I kad joj je teško, nastavlja kao da nije. Kad joj je dosta, zapne još jače nego prije i kad pomisli: ”Čemu?” i kad ne vidi kraj danu…
Mama te osjeti, ne mora te ni čuti ni vidjeti.

Pa joj ne zamjeri što je dosadna s tim silnim uputama…. Da se zakopčaš.. Da paziš preko ceste. Da paziš s kim se družiš. Da voliš silno i uvjek budeš iskren… Ne zamjeri joj ni kad ti usred noći popravi prekrivač. Ni kad ti rukom usput izmjeri temperaturu. Ni kad te u prolazu cmokne ispred prijatelja iako si već veliki dečko. Ni kad te stoti put nazove, samo da te čuje. Mama je mama.

Znate, dogode se čudesne stvari kad postanete mama.
Dogodi se ta neka svemirska veza razumijevanja tog novog čovjeka.
Samo par sati nakon poroda, raspoznavala sam plač svoje bebe još s hodnika u rodilištu pored svih drugih beba.
Znala sam po intonaciji plača što joj treba i koliko je hitno. Po disanju usred noći ima li temperaturu. Po pauzi između riječi da ju nešto muči. Po koraku – oklijeva li. Po stisku te male ručice – da joj treba još minuta zagrljaja duže.

Bilo bi krasno kad bi takvim majčinskim očima mogli gledati jedni druge. Pogledati ispod namrgođenih lica i čuti ispod ružnih riječi.
To mame znaju. I kad prešute i kad se prave da ne vide. I kad te pritisnu i kad te puste. I kad je lako i kad zagusti. Mama zna. Mama je tu. Tu je i kad više nije. Majke su posebne. Koliko god se nekad činila teškom i kompliciranom, to je veza za uvijek.
Djeco, čuvajte i volite svoje mame. A tate, čuvajte i volite majke svoje djece – ako dobro pogledate, vi najbolje vidite sve ono što one odrade pod ”podrazumijeva se”. Mama dobro zna da je mama svaki dan, a vi joj bar jednom godišnje dajte do znanja da je Zmajka.

Sretan vam ZMajčin dan!